Sigurno ti je poznat osjećaj kad te iznenada “pecne” struja kad dotakneš nekoga. Taj momenat zovemo elektrostatika. Riječ je o neevidljivoj sili koja se krije iza naelektrisanja i iskri koje viđamo svakog dana. I ne samo to – ovo je veoma važna pojava u svijetu nauke, tehnologije i inženjeringa.
Elektrostatika je bitna jer opisuje kako se električni naboji stvaraju, raspoređuju i međusobno djeluju. Pomenuto peckanje, slično onom koje se dešava i kad dotakneš kvaku, najjednostavniji je primjer, jer ista sila radi puno složenije stvari. Ona može pokretati mašine, štampati slike ili čistiti vazduh. Danas saznaj kako.
Kako elektrostatika radi “nevidljivi” posao?
Zamisli da svaki predmet oko nas nosi male, golim okom nevidljive “tačkice energije”. Zovimo ih električni naboj. Kada se te tačkice nagomilaju na jednom mjestu, nastaje elektrostatika. Iako je ne možemo vidjeti, ona stalno radi svoj posao u pozadini.
Recimo, dok hodaš po tepihu, trenje skida neke naboje s materijala i “lijepi“ ih za tvoje tijelo. Slično bi se desilo ako provučeš balon kroz kosu. Kosa bi se podigla na gore i počela da prati balon. Kosa i balon će zapravo dobiti različite naboje, pa će se privlačiti kao magneti. Ili pokušaj da protrljaš plastični lenjir o majicu a zatim ga približiš komadićima papira. Vidjećeš da će papirići “odskočiti“ ka lenjiru koji je zapravo dobio naboj i počeo da privlači lagane predmete.
Kako elektrostatika pomaže velikim uređajima?
Samo neki od primjera u kojima je elektrostatika jedna od glavnih zvijezda uključuju:
- štampače, gdje se toner privlači tačno na ona mjesta gdje treba da bude boja,
- prečišćivače vazduha, kod kojih se čestice prašine naelektrišu i “kupe” na filtere,
- svemirske letjelice, kod kojih se treba voditi računa o nakupljenom naboju da ne bi došlo do iskrenja u vakumu,
- robotiku i elektroniku, gdje elektrostatika ponekad služi za precizno pomjeranje sitnih djelova.
Elektrostatika je ta koja čuva tvoj telefon, računar i osjetljive uređaje da ne “pregore”. Zamisli samo da sklapaš gejming kompjuter. Znaš da su grafička kartica i procesor ultra osjetljivi. Sjeti se onda gorepomenutog hoda po tepihu i gomilanja naboja. Ako rukom dotakneš čip, on se može uništiti, čak i ako ti ništa ne osjetiš. Upravo zbog toga zaposleni u fabrikama nose antistatičke rukavice, rade na posebnim podlogama koje odvode naboj i drže djelove u antistatičkim kesama. Isto tako, u halama gdje se prave ovakvi uređaji pod je često napravljen od materijala koji ne skuplja puno naboja, vazduh se ponekad ovlaži jer suv zrak povećava elektrostatiku, a zaposleni nose posebnu odjeću koja se ne naelektriše tek tako. Ni meni ovo nije padalo na pamet ranije, priznajem.
Odlična je stvar ta što, kad znaš gdje i na koji način se naboj skuplja, možeš osmisliti pravila i opremu pomoću koje ćeš zaštititi tehnologiju. I nevezano samo za to, kad naučiš da prepoznaš tragove elektrostatike, svijet ćeš posmatrati sasvim drugim očima. Zasigurno, bar na neko vrijeme će ti postati još zanimljivije mjesto. A ako tokom istraživanja naiđeš na zanimljive uvide, podijeli ih sa drugima i zaputite se zajedno u nove STEAM avanture.
