Da li se nekad zagledaš u oblak i zamišljaš da je to zec, avion ili neki lik iz crtaća? Oblaci izgledaju lagano, kao da lebde bezbrižno, poput pamuka koji se igra s nebom. Ali, ono što većina ljudi – i djece i odraslih – ne zna, jeste da jedan običan oblak može biti teži od stotina slonova!

Zvuči čudno? Hajde da zajedno istražimo tu neobičnu priču iz svijeta fizike i meteorologije.

Šta se krije u oblaku?

Oblaci su skupine sitnih kapljica vode ili kristalića leda koje lebde u atmosferi. Nastaju kada se topli, vlažni vazduh podigne i ohladi. Kada se ohladi dovoljno, vodena para se kondenzuje u sitne kapljice – toliko sitne da mogu da lebde u vazduhu. Milioni i milioni takvih kapljica čine ono što vidimo kao oblak.

Iako izgledaju pahuljasto i prozračno, te kapljice imaju masu. Kada se sve sabere, prosječan kumulus oblak (onaj “pahuljasti” koji crtaš kad crtaš sunce i oblake) može da teži i do 500.000 kilograma! To je kao da pet stotina automobila pluta iznad naših glava, i to svakog dana.

Ali kako ne padne sve to odjednom? Odgovor je jednostavan – kapljice su toliko male da ih vazdušne struje drže na okupu, a tek kada postanu teže (kad se spoje i naprave veće kapi), pada kiša.

Duga i oblak: prijatelji na nebu

Iako oblak izgleda siv ili bijel, povezan je sa jednom od najšarenijih pojava na nebu – dugom. Kada kiša počne da pada iz oblaka, a sunce sija pod pravim uglom, sunčeva svjetlost se prelama na kapima kiše i stvara dugin spektar boja. 

Ako želiš da znaš zašto dugine boje uvijek idu istim redosljedom, pročitaj naš tekst o duginim bojama ovdje.

Postoje li “teži” i “lakši” oblaci?

Naravno! Kumulonimbusi, ogromni oblaci iz kojih padaju kiša i grad, mogu težiti i preko 1.000.000 kilograma. To je kao da deset zgrada hoda nebom! S druge strane, cirusi, oni tanki, visoki oblaci, sastoje se od kristala leda i mnogo su “lakši“.

Naučnici koriste radare i satelite da mjere veličinu i gustinu oblaka, i na osnovu toga predviđaju vremenske prilike. Tako znamo kada treba ponijeti kišobran ili kad se sprema oluja.

Vanzemaljski oblaci? Da, stvarno!

Zamisli da možeš da letiš kroz oblake – ali ne bilo gdje, već na drugim planetama! Neki oblaci nisu nalik onima koje viđamo svakog dana. Na nekim planetama u Sunčevom sistemu oblaci su gusti, tamni i puni nevjerovatnih sastojaka koji ne postoje kod nas.

Zanimljivo je da oblaci nisu samo dio naše Zemlje. Na Jupiteru, na primjer, postoje oblaci sastavljeni od amonijaka. Na Veneri, oblaci su puni sumporne kiseline. Nisu baš prijatni za šetnju, ali pokazuju koliko su oblaci univerzalna pojava – i koliko mogu da budu različiti!

Zašto je važno znati težinu oblaka?

Možda se pitaš: “A kome još treba da zna koliko oblak ima kilograma?” E pa, odgovor je – naučnicima, meteorolozima, pa čak i pilotima!

Osim što je zanimljivo za priču drugarima, to znanje je važno za razumijevanje klimatskih promjena, kretanja vazdušnih masa i pravljenja preciznijih vremenskih prognoza. A ako nekad poželiš da postaneš meteorolog ili fizičar, znaj da ćeš imati posla s oblacima svakog dana – i da ćeš znati šta tačno nose.

Mali laboratorijski trik: pravi oblak u boci!

Znaš li da se oblak može napraviti i kod kuće (uz pomoć odraslih, naravno)? Sve što je potrebno jeste providna boca, malo tople vode i palidrvce koje je upaljeno, pa brzo ugašeno – dim iz njega stvara čestice na koje se para “hvata”. Kad zatvoriš bocu i stisneš je nekoliko puta, videćeš kako se oblak formira unutra! Naravno, nećeš dobiti pola tone oblaka, ali ćeš vidjeti kako oblaci nastaju.

Ovo je jedan od eksperimenata koje i naučnici koriste da bi objasnili kondenzaciju i učenje o vremenskim pojavama.

Oblak nije samo bijela mrlja – to je naučna čarolija!

Nadamo se da ćeš sledeći put, kad podigneš pogled ka nebu i ugledaš oblak, pomisliti: “Koliko li ovaj danas teži?” I da će te to pitanje podstaći da pitaš još – jer nauka je puna neobičnih odgovora koji čekaju da ih otkrijemo zajedno.

Ako ti se svidjela ova tema, pogledaj i druge priče na našem blogu – i ne zaboravi da nauka može da bude lagana kao oblak, a duboka kao svemir!