Nema baterije, ne treba mu punjač, ni internet veza, a ne posjeduje ni neke posebne dugmiće. I pored svega toga, kompas se nikad ne zbuni. Da nisu možda neke supermoći? Hm, čitaj dalje i otkrijmo zajedno šta se krije iza nepogrešivosti kompasa.
Da bi se razumjelo kako mala igla u plastičnom kućištu može pokazati gdje je sjever, dovoljno je proučiti nekoliko jednostavnih ideja iz fizike i geografije i onda ih povezati sa svakodnevnim životom. Pa, bacimo se na posao!
Tajna jednog od najstarijih i najkorisnijih izuma leži u tome što Zemlja djeluje kao ogromni magnet
Nemoj da te uplaši ono što ću sada reći: duboko ispod naših nogu nalazi se užarena metalna masa koja se stalno kreće. A kad se metal kreće, nastaje magnetno polje – slično onom koje imaju magneti sa kojima se možda igraš, samo mnogo, mnogo veće. Ono ima dva pola, a to su sjeverni i južni. Ovdje je vrijeme za jednu zanimljivost koja kaže da se geografski sjever i magnetni sjever ne nalaze tačno na istom mjestu ali su dovoljno blizu da igla kompasa može pouzdano pokazivati pravac.
Kad smo kod kompasa, moramo pomenuti i njegovu iglu koja je napravljena od posebnog materijala. Ona se može slobodno okretati, a zahvaljujući materijalu od kojeg je sačinjena, ponaša se kao mali magnet. Kad je pustiš, ona se sama okrene i pokaže prema magnetnom sjeveru Zemlje. Igla se ne smiri dok ne “osjeti” pravi smjer, i zato kompas radi bilo gdje na planeti.
Kad, gdje i zašto se pojavila ideja o kompasu?
Da bismo dobili odgovor na ovo pitanje, zaplovićemo kroz vrijeme i prostor i vratićemo se više od 2000 godina u Kinu što će nam otkriti da prvi kompasi zapravo i nisu ličili na današnje. To su bile kašike od prirodnog materijala po imenu magnetit, koje su se postavljale na glatku bronzanu ploču. U početku se ova naprava koristila najviše za raspoređivanje kuća, a tek kasnije su kineski moreplovci došli do zaključka da pomoću preteče onoga što danas zovemo kompas mogu ploviti još dalje i još sigurnije.
Kad je kompas stigao u Evropu, negdje oko 12. vijeka, pomorci su odmah shvatili da im ovaj izum omogućava navigaciju čak i onda kada oblaci sakriju sve pred sobom. Baš zbog te zboznaje putovanja su postala duža, trgovina je rasla, a mapa svijeta je postala preciznija, što će nas dovesti do ispravnog zaključka: kompas je postao alat uz pomoć kojeg su otkriveni novi kontinenti i narodi!
Želiš li sada napraviti sam svoj kompas?
Vjeruj mi: lako je, zanimljivo i zabavno! Treba ti magnet, igla, mala čaša vode i komadić plute ili tanke plastike. Kad sve to pribaviš, isprati sljedeće korake:
- Utrljaj magnet nekoliko puta u istom smjeru po igli. Na ovaj način poravnaćeš sitne metalne čestice u igli i ona postaje magnetizovana.
- Postavi iglu na komadić plute ili plastike koja može da pluta.
- Stavi sve u čašu sa vodom tako da igla slobodno pluta i okreće se.
Za nekoliko sekundi, jedan kraj igle biće okrenut prema magnetnom sjeveru. Plutanje u vodi omogućava da se igla lakše pomjera i da joj skoro ništa ne smeta. Ovo je isti princip po kojem radi pravi kompas, samo što je u pravom kompasu igla na osovini umjesto na vodi.
Ako posle svega pomisliš kako danas imamo GPS i pametne telefone pa kompas možemo ostaviti u prošlosti, razmisli još jednom. Za razliku od savremenih tehnologija, kompas nikad ne ostaje bez signala, baterije ili interneta. On funkcioniše bilo gdje; u šumi, na planini, u brodu daleko od obale. A zbog njegove jednostavnosti i pouzdanosti, izviđači, planinari i moreplovci ga i dalje svuda nose sa sobom.
Zato, poigraj se još malo sa kompasom koji je tvojih ruku djelo a onda pronađi i isprobaj i pravi. Shvatićeš da su fizičke sile svuda oko nas i da imaju uticaj na stvari koje obliku našu svakodnevicu. Kreni u razumijevanje svijeta i istraži ga baš onako kao što su hiljadama godina unazad to činili ljudi, otkrivajući prirodne zakonitosti posmatrajući jednostavne pojave. Želim ti dobru zabavu!
