Kad pomisliš na drevne civilizacije i Egipat, Mesopotamiju, Staru Grčku ili Maje vjerovatno ti prvo padnu na pamet piramide, hramovi, statue ili čudni simboli urezani u kamen. Istina je da ih danas gledamo kao istorijske spomenike, ali za ljude koji su ih gradili, oni su bili mnogo više od toga. To su bili načini da se ispričaju važne priče – o svijetu, prirodi, vjerovanjima, svakodnevnom životu i onome što žele da ostave budućim generacijama.
Zato se kaže da je umjetnost bila prvi oblik „pisanja istorije“, ali ne slovima, već oblicima, bojama i simbolima.
Umjetnost kao prvi vizuelni jezik
Prije nego što su ljudi koristili pisane jezike, koristili su slike. Egipćani su razvili hijeroglife – sistem simbola u kojem svaka slika ima značenje. Maje su imale glifove, a u Kini su znakovi postajali složeniji i precizniji.
To su bili rani oblici vizuelne komunikacije, kao da crtaš rečenicu. Na zidu hramova, glinenim tablicama ili tkaninama, ljudi su ostavljali poruke koje je zajednica mogla da „čita“. Tako su pamtili legende, istorijske događaje, porodična stabla, pa čak i astronomske pojave.
Da li ti ovo zvuči poznato? Pa, trebalo bi, jer i danas koristimo emotikone ili infografike da nešto brzo i jasno objasnimo. Neke stvari je jednostavno lakše pokazati nego opisati riječima, zar ne?
Šta naučnici mogu da nauče iz drevne umjetnosti?
Kada arheolozi i istoričari proučavaju crteže, zidne slike, skulpture i simbole starih civilizacija, oni ne gledaju samo estetiku, oni traže informacije. Svaka boja, svaki oblik, svaki uzorak može otkriti nešto o:
- tehnologiji tog vremena (kakvim alatima su nešto urezivali)
- materijalima i hemiji (od čega su pravili boje i koliko su bile izdržljive)
- matematičkom znanju (simetrija, proporcije, mjere)
- načinu razmišljanja (kako su organizovali prostor, rasporedili slike, simboliku)
Na primjer, ako na zidu vidiš ciklus rasta biljke ili prikaz nebeskih tijela, to je znak da su imali znanje o prirodnim procesima. Ako vidiš precizne geometrijske oblike – koristi se matematika. Ako su figure prikazane u pravilnim nizovima ili sekvencama – to je oblik kodiranja informacija.
Da li su slike bile rani infografici?
U mnogim slučajevima – da. Zidne slike u egipatskim grobnicama, šare na keramičkim posudama u Južnoj Americi, pa čak i ukrasi na stubovima u Staroj Grčkoj – svi oni mogu da se „čitaju“. To su sve bile informacije upakovane u vizuelni jezik.
Na primjer, civilizacija Inka koristila je quipu – sistem čvorova na kanapima – da bilježi brojeve i podatke. To možda nije umjetnost u klasičnom smislu, ali jeste vizuelni sistem prenosa znanja, što je savršeni primjer STEAM pristupa: kombinacija umjetnosti, tehnologije i matematike.
Kada umjetnost postane izvor podataka
U STEAM kontekstu, umjetnost iz prošlosti nije samo kulturni ukras, već izvor podataka. Naučnici proučavaju:
- Pigmente i minerale (hemija)
- Tehnike urezivanja i oblikovanja (tehnologija)
- Obrasce i simetriju (matematika)
- Prikaze prirode, biljaka i ljudi (biologija i društvene nauke)
Upravo zato na ovakva djela starih naroda treba da gledamo poput „vizuelnih dnevnika prirodne istorije“ jer bilježe kako je svijet izgledao i šta je bilo važno tadašnjim ljudima.
Zato, sledeći put kad naiđeš negdje na crtež iz pećine ili skulpturu staru hiljadama godina – ne posmatraj je samo kao umjetničko djelo. Gledaj je kao poruku kroz vrijeme, ispisanu ne mastilom, već bojom, kamenom i znanjem.
Umjetnost je oduvijek bila više od ljepote. Bila je način da ljudi zabilježe ono što znaju, osjećaju i žele da ostave iza sebe. I u tome su, na svoj način, bili pravi STEAM mislioci, i to mnogo prije nego što je taj izraz uopšte postojao.
Ako imaš bilo kakvih pitanja, zanimljivu temu o kojoj želiš da čitaš na našem blogu ili tekst koji želiš da sa nama podijeliš, piši nam na [email protected] ili nam se obrati putem Instagram stranice ili naloga na Facebooku. To je sve za danas – a do sledećeg čitanja, neka tvoja radoznalost bude tvoj kompas!
